U našem programu za poticanje čitanja krenuli smo od jednostavnog cilja: 15 minuta čitanja dnevno, bez pritiska na broj stranica. Kao operatori, pratili smo samo dvije metrike: kontinuitet i zadovoljstvo sudionika. Time smo smanjili otpor i omogućili da se navika formira kroz ponavljanje.
Prvi korak bio je odabir formata koji najmanje remeti dan: džepna knjiga, e-čitač ili audio knjiga za putovanje. Rizik kod prevelikog početnog cilja je brzo odustajanje, pa smo ciljeve namjerno postavili nisko. Koristili smo podsjetnike u isto vrijeme svaki dan, ali bez kazni ako se preskoči.
Zatim smo postavili pravilo “jedna knjiga unaprijed” kako nitko ne bi ostao bez sljedećeg naslova. Kad se čitanje prekine jer nema dostupne knjige, navika se najčešće raspadne u roku nekoliko dana. Prednost ovog pravila je što održava zamah, a mana je mogućnost impulzivnih izbora, pa smo dodali kratku provjeru interesa prije posudbe ili kupnje.
Za čitateljski klub odabrali smo model s kratkim susretima od 30 minuta i jasnim pitanjima za raspravu. To je povećalo angažman jer je svatko mogao doći pripremljen s jednom bilješkom ili citatom. Rizik je da klub postane natjecanje u znanju, pa smo facilitaciju usmjerili na doživljaj i primjenjive uvide, ne na “točne” interpretacije.
Kako bismo uključili klasike svjetske književnosti, koristili smo pristup uparivanja: jedan klasik i jedno novo izdanje u istom tematskom području. Prednost je bolja motivacija jer se klasično djelo čita u kontekstu, a ne kao obveza. Rizik je preopterećenje, pa smo klasike birali u kraćim izdanjima ili u prijevodu koji je čitljiviji.
Recenzije novih izdanja nismo radili kao formalne kritike, nego kao operativne kartice: kome je knjiga namijenjena, koja je razina zahtjevnosti i koliko traži koncentracije. Time je odabir postao brži i manje emocionalno rizičan, jer se može odustati bez osjećaja neuspjeha. Rizik je površnost, pa smo dodali polje “što ostaje nakon čitanja” s jednom rečenicom sažetka dojma.
Kod odabira žanrova primijenili smo rotaciju: beletristika, publicistika i nešto laganije za odmor. Prednost rotacije je smanjenje zasićenja, osobito kad se čita navečer. Rizik je raspršenost, pa smo ograničili broj paralelnih knjiga na najviše dvije po osobi.
Ilustrirane knjige i albumi koristili smo kao “kratke pobjede” u tjednima kad je raspored gust. One održavaju kontakt s čitanjem i pomažu u razvijanju vizualne pismenosti. Rizik je da zamijene dublje čitanje, pa smo ih postavili kao dopunu, ne kao primarni plan.